SUZUKI VIOLINA NASUPROT TRADICIONALNE VIOLINE

Osvrt učitelja Suzuki violine Richarda Coffa

Osnivač i direktor Suzuki Music Academy u SAD-u, Richard Coff, je bio violinist sa obukom konzervatorija kada je postao jedan od prvih učitelja u Americi koji je radio sa Shinichijem Suzukijem, kreatorom Suzuki violinske metode. Gospodin Coff je započeo svoju učiteljsku karijeru na pripremnom odjelu Boston New England Konzervatorija i bio je jedan od prvih u Americi koji je koristio Suzuki Metodu u nastavi.

 

Suzuki violinska metoda (također poznata kao i Metoda obrazovanja talenata) je postala dominantan način podučavanja violine u Americi i u većem dijelu razvijenih zemalja. Spomenite Suzuki violinsku metodu glazbenim pedagozima i dobiti ćete različite odgovore: "Učenje Suzuki violine stvara dječje genije ... Suzuki violinska metoda stvara imitatore bez mozga ... Suzuki violinska metoda je najprirodniji pristup učenju violine ... Učenje Suzuki violine se uvodi za djecu kada su još premlada za učenje ... Sa Suzuki violinskom metodom svako dijete može naučiti lijepo svirati violinu ... Suzuki violinski učenici nikada ne nauče čitati note." Lista ide dalje. Zasigurno ne manjka mišljenja!

Kako shvatiti te tvrdnje i protutvrdnje u debati Suzuki violina nasuprot tradicionalne violine? Lako se može vidjeti kako glazbeni pedagozi i roditelji mogu biti zbunjeni mnoštvom suprotnih poruka. Proučavanje i uspoređivanje može pomoći razjasniti ova pitanja.


VARIJABLE KOJE UTJEČU NA DISKUSIJU

Problem u uspoređivanju Suzuki violine i učenja tradicionalne violine nastaje iz činjenice da u praksi, ako ne i u teoriji, postoje različite verzije Suzuki violinske poduke. Postoji još i manje standardizacije u uobičajenoj tradicionalnoj violinskoj poduci. Dodajmo k tome da je za učitelje uobičajeno miješati elemente Suzuki violinske metode sa tradicionalnim pristupom i cijela stvar se dodatno komplicira.

Namjera nije ovdje predstaviti detaljnu analizu različitosti između "Suzuki violine" i škola "tradicionalne violine". To bi možda bila dobra tema za odvojeni članak. Umjesto toga, navesti ćemo opise i usporedbe ključnih elemenata ovih pristupa kako bismo razjasnili tvrdnje iznesene u debati "Suzuki violina nasuprot tradicionalne violine". Nadamo se da će to pomoći pedagozima i roditeljima kako bi bolje procijenili pristupe, predstavnike i tvrdnje u vezi različitih pristupa učenju violine.


KADA ZAPOČETI SA REDOVNOM PODUKOM

Učitelji Suzuki violinske metode zagovaraju započinjanje redovne poduke iz violine u dobi od dvije ili tri godine. Takozvani, "Pokret obrazovanja talenata," započet i razvijan od Suzukija i njegovih kolega, zasnovan je na činjenici da su najranije godine djetetovog života najbolje vrijeme za započinjanje sviranja violine. Dok je Suzuki violinska metoda posebno prikladna za podučavanje najmanje djece, dokazala se da je učinkovita i u poduci studenata bilo koje dobi.

Tradicionalni učitelji violine su rijetko voljni ili kvalificirani za podučavanje najmanje djece. Većina, ako ne i svi, tradicionalni učitelji violine preferiraju početak od šeste do desete godine.


ULOGA PASIVNOG SLUŠANJA I O ČITANJU NOTA

Suzuki violinska metoda naglašava pasivne oblike učenja – gledanje i slušanje. Prije nego što se započne sa redovnom podukom, Suzuki učenici violine su izloženi snimkama prve i slijedećih skladbi koje će svirati, kao i snimkama velikih skladbi iz općeg klasičnog repertoara. To se nastavlja i kada učenik započne sa redovnom podukom te tokom studija. Snimke se sviraju kao "glazba u pozadini", satima svaki dan i sa stišanom glasnoćom. Smatra se da je izlaganje glazbi slično efektu okruženja koje se prirodno dešava tokom procesa usvajanja materinskog jezika. Uspješno učenje je pojačano produženom i ponovljenom izloženošću. Suzuki violinski studenti razvijaju unutarnji model glazbe koju će učiti. Oni memoriraju glazbu i usvajaju nijanse visine tona, zvuka, mjere, artikulacije i dinamike koja je demonstrirana na snimci.

Suzuki violinska metoda također koristi usvajanje jezika kao model za učenje učenika kako čitati note. Upravo kao što se nikada ne bi malu djecu učilo čitati prije nego što su naučila govoriti, Suzuki violinski učitelji odgađaju čitanje sve dok se nije dovoljno razvilo tehničko vladanje osnovnim vještinama sviranja i glazbene memorije. Kao rezultat, učenici nauče izražavati glazbu s lakoćom i tečno. Suzuki naučava kako učenici mogu lakše razviti tehničko vladanje ako pažnja učenika nije podijeljena istovremenim učenjem čitanja i sviranjem.

Tradicionalno učenje violine preferira vrstu treninga koji doslovno ignorira pasivne pristupe učenju. Dok se studenti ohrabruju slušati snimke naprednijeg repertoara svirane od strane kocertnih umjetnika ili simfonijskih orkestara, početnicima se općenito ne daje mogućnost slušati snimke početnih skladbi koje uče ili će tek učiti.

Tradicionalni učitelji violine često opravdavaju izostanak korištenja snimaka skladbi za početnike time što bi učenici mogli postati ovisni o učenju po sjećanju   na uštrb razvijanja sposobnosti čitanja nota i da učenje po sjećanju vodi do mehaničke imitacije. Umjesto toga, tradicionalni učitelji daju učenicima čitati skladbu notu po notu kada uče i sviraju skladbu.


MAJSTORSKA RADIONICA/GRUPNI SAT NASUPROT PODUKE JEDAN NA JEDAN

Suzuki violina uvodi pasivan način u nastavu. Prije nego Suzuki učenici uopće dobiju violinu, oni promatraju druge koji čine ono što će na kraju i oni sami činiti.  Čak i nakon što dobiju violinu i počnu svirati, nastavljaju pratiti druge na radionicama i grupnoj nastavi.

Struktura Suzuki violinske nastave omogućava učeniku raditi zajedno sa vršnjacima s kojima dijeli zajednički repertoar, glazbene vještine i aspiracije. Socijalna interakcija i mogućnost sviranja kao grupa su bitne karakteristike koje nastavu čine produktivnom i zadovoljavajućom. Gaji se suradnja. Velika se pažnja posvećuje izbjegavanju suparništva i njegovih negativnih učinaka.

Tradicionalni učitelji violine koriste nastavnu strukturu zasnovanu na modelu nastave jedan na jedan. Koriste pristup „ruke na“ koji pruža malo ili nikakvu mogućnost praćenja nastave drugih učenika. Uobičajeno se djeci daje violina bez previše, možda i bilo kakvog pripremnog promatranja. U takvoj okolini, učitelj prenosi poante svirajući glazbene primjere ili koristeći verbalna objašnjenja.

Tradicionalna nastava violine je oblikovana na okolini izolacije. Kada se učenici sretnu, suparništvo između pojedinih učenika se često koristi kao sredstvo motivacije. Kooperativne tehnike učenja se zanemaruju ili ignoriraju. Sa modelom jedan na jedan učenici ne dobivaju priliku studirati i svirati glazbu sa vršnjacima.


ULOGA RODITELJA

Suzuki učenje violine je "roditeljski intenzivno". Roditelji i učitelj postaju istinski partneri. Roditelji sudjeluju na satovima i sa pažnjom bilježe upute učitelja. Roditeljska prisutnost omogućava da rade detaljno i vješto sa svojom djecom kod kuće. Oni zauzimaju ulogu „kućnih učitelja“. Sudjelovanje roditelja pruža Suzuki učeniku violine znatnu prednost.

Suzuki učenje violine zahtijeva toliki roditeljski angažman da bi mnogi možda mogli pomisliti kako je vrijeme i zalaganje koje se traži pretjerano. Dok Suzuki učenje violine zahtijeva puno od roditelja, plaća za to je velika. Učenici postižu veći uspjeh uz vještu asistenciju i sudjelovanje roditelja, a zajednička aktivnost je više prilika nego teret.

Tradicionalno učenje violine uobičajeno ima roditelja koji igra marginalnu ulogu u treningu svojeg djeteta, koja se svodi na podsjećanje (ili prigovaranje) na vježbanje. Ponekad prisustvuju ili vode učenika na povremene koncerte.

Tradicionalna nastava violine se obično provodi bez prisutnosti roditelja na nastavi. Roditelje se rijetko trenira ili ohrabruje da rade detaljno sa učenikom kod kuće. Iako mnogi roditelji mogu osjećati to teretom, isključujući roditelje, učenik gubi tu prednost koju roditeljska pomoć donosi i oboje propuštaju zajedničko iskustvo koje je moguće kroz Suzuki učenje violine.


TEHNIKA

Suzuki violinska pedagogija podučava tehničke vještine potrebne za sviranje violine na način koji ima sličnosti sa pristupom koji se koristi u tradicionalnim azijskim borilačkim vještinama. Tu je detaljna pažnja na oblik, detalj i pokret. Suzuki je oblikovao nadasve originalnu violinsku tehniku koja je radikalna i posebno učinkovita. On je prenosio te ideje učiteljima i studentima u obliku "teaching points" ili „nastavnih točaka“ – posebnih opisa, od kojih se svaki bavi pojedinim aspektom tehnike i predlaže vježbe za njegovo svladavanje. U procesu unapređivanja učenja violine, Suzuki je dramatično poboljšao način na koji se svladava violinska tehnika.

Tradicionalna violinska pedagogija je daleko od standardiziranosti u svojem pristupu violinskoj tehnici. Neki tradicionalni učitelji se usredotočuju na "glazbene" aspekte sviranja i nejasni su ili ih ne brine oblik, pozicija i pokret. Drugi učitelji podučavaju mukotrpne, opširne i neučinkovite načine sviranja, koristeći standardne ljestvice i tradicionalne etide. U cjelini, tehnički trening u tradicionalnoj violinskoj pedagogiji je nespretna priča. Mnogi učenici sa potencijalom postati fini violinisti su bili obeshrabreni načinom „trnjem do zvijezda“ vježbanja tehnike na tradicionalni način.


ZAKLJUČAK

Na početku ovog članka, odjeljak, "VARIJABLE KOJE UTJEČU NA DISKUSIJU", su se odnosile na razlike koje postoje u svakoj od škola učenja violine. Kako bi zaokružili diskusiju, treba spomenuti još neke poante. Iako Suzuki violinska metoda može biti bolji pristup, unutar Suzuki metode kao i tradicionalnih škola violine postoje dobri učitelji, nekoliko izvrsnih učitelja i previše učitelja koji su manje nego adekvatni. Uz to, certifikati ne znače onoliko koliko bismo se nadali. Kada procjenjujemo učitelja ili program, sve to treba uzeti u obzir.