Maxine Komlos je profesionalna violinistica i dirigentica.
Podučava Metodu Suzuki preko 25 godina i vodi
Talent Education Violin School u Australiji. Njen tim od 6 učitelja
podučava 140 studenata svake godine. Uz to, Maxine izdaje i aranžira glazbu za
gudače i orkestar.
Dr Shinichi Suzuki je
osmislio metodu zvanu "Talent Education ili Obrazovanje talenata",
a koja se popularno zove "Metoda Suzuki". Dvadesetih godina prošlog
stoljeća Shinichi Suzuki je studirao violinu u Berlinu kod profesora Karla
Klinglera. Dok je boravio tamo, mučeći se naučiti njemački, primijetio je da je
njemačkoj djeci lakše naučiti jezik nego njemu. Divio se načinu na koji svako
dijete nauči govoriti svoj materinski jezik.
Svakom djetetu to uspijeva, osim ako nema neki tjelesni problem koji
priječi govor. To je dovelo dr. Suzukija do začuđujućeg uvida da je metoda koju
roditelji koriste učiti djecu govoriti, savršeni način učiti glazbu jako malu
djecu.
Dao je
veliki naglasak na djetetovo okruženje, umjesto na uobičajeno prihvaćenu ideju
da se glazbeni talent mora naslijediti. Suzukijev cilj podučavanja djece na taj
način je bio odgojiti "plemenita ljudska bića", tj. ljude koji će,
kroz disciplinu teškog rada u sretnom okruženju punom ljubavi, razviti sjajan
osjećaj osobne vrijednosti.
Dr.
Suzuki se vratio u Japan i započeo razvijati svoje ideje, pokazujući svoje prve
učenike u Tokiju 1942. Nakon Drugog svjetskog rata, dr. Suzuki je započeo
podučavati u Matsumotu, Japan i osnovao je tamo Talent Education Research
Institute (Istraživački institut za obrazovanje talenata) 1947.
Pokret Obrazovanja talenata je rastao širom svijeta nakon što su drugi
učitelji studirali sa dr. Suzukijem i započeli samostalno podučavati. Program se posebno proširio
kada su učitelji raznih drugih instrumenata postali zainteresirani za Suzukijev
pristup i tako su razvijeni nastavni materijali za čelo, klavir i flautu, a u
međuvremenu za gotovo sve ostale popularne klasične instrumente, uključujući i
orgulje i glas. Od tada se njegova metoda proširila širom svijeta i više tisuća
djece je učilo po njoj.
Dr. Suzuki je umro 1998., na žalost stotine tisuća ljudi koji su
bili dodirnuti njegovim djelom i predivnom osobnošću.
Metoda
Metoda koristi nekoliko osnovnih sadržaja. Jedan od njih je
uključivanje roditelja. Roditelji prisustvuju tjednim satovima i nadziru dnevno
vježbanje. Koristi se pristup ljubavi i pohvale od strane učitelja i roditelja.
Svaki korak, bez obzira koliko bio mali, ohrabruje se i hvali. Suzuki je često
rekao da je svaki sat jako dobar osim jedne stvari koju treba popraviti.
Učenici ne bi trebali biti bombardirani sa previše stvari koje trebaju
popraviti.
Ohrabruje se dnevno slušanje snimaka skladbi koje se uče. Kada
učenik zna kako zvuče note koje treba vježbati, učenje je puno lakše.
Neprestano
ponavljanje i poboljšavanje već naučenih skladbi je drugi važan sadržaj. Za
razliku od većine tradicionalnih metoda, Suzukijevi studenti nauče skladbe vrlo
detaljno. To znači da se njihovo povjerenje u vlastite sposobnosti izgrađuje do
visokog nivoa. Sve skladbe se uče napamet. U ranim fazama učenja, sve skladbe
se uče po sluhu. Satovi su individualni, ali s vremena na vrijeme učenici se
okupe na radionici kako bi međusobno promatrali satove. Učenici imaju redovne grupne satove
(ovisno od škole do škole jednom tjedno do jednom mjesečno, op. pr.) i komorne
satove uz indiviudalne satove.
Rezultati
Neki učenici postaju profesionalni glazbenici i učitelji - malo
veći postotak od onih koji uče po tradicionalnim metodama. Ostali jednostavno
obogaćuju svoje živote dobrobitima metode:
· razumijevanje i ljubav prema glazbi
· disciplina
· poboljšana memorija
· muzikalnost i osjećajnost
·
razvijeno
samopouzdanje.
Nema utrke
Suzukijevo Obrazovanje talenata pruža dio obrazovanja u kojem
učeniku nije moguće ne uspjeti. Nema ispita gdje ih se ocjenjuje. Suzukijev
sustav ocjenjivanja ne dopušta neuspjehe. Suzuki nikada ne krivi dijete.
Umjesto toga on traži od učitelja da uputi učenike na razredne ispite kada
učitelj osjeća da je dijete spremno. Ako
za to treba 2, 3 ili čak 10 godina, nema žurbe.
Jedan posto
Isaac Stern, poznati violinist, jednom je Metodu Suzuki nazvao
"metodom jedan posto". Stern je jednom upitao dr. Suzukija koliko
profesionalnih glazbenika proizvodi Metoda Suzuki. Odgovor je bio oko jedan
posto. Ali priča treba ići dalje jer je Suzukijev primarni cilj odgojiti
plemenita ljudska bića kroz glazbeni trening. Možda je Isaac Stern trebao
upitati - "Koliko profesionalnih glazbenika proizvodi tradicionalna
metoda?" Moj odgovor bi bio, ne više od tog jednog postotka. Iz vlastitog
iskustva međutim osjećam, djelujući više od 26 godina u Suzukijevom Obrazovanju
talenata, da je postotak ustvari puno viši od tog, vjerojatnije pet posto.
Srećem puno Suzukijevih učenika na konzervatorijima u Australiji i
drugim zemljama, kao članove orkestara, ansambala, gudačih kvarteta i kao učitelje.
Gdje je 99%?
Dakle što je sa 99%? Gdje su oni? Što oni čine sa svojom glazbom?
Ponovno, sudeći na osnovu vlastitog iskustva, neki su prešli na druge
instrumente, neki su se zaposlili u umjetničkim strukama gdje je važno
poznavanje glazbe. Mnogi postaju doktori ili pravnici, ali koriste glazbu kao
rekreaciju svirajući u amaterskim orkestrima i komornim sastavima. Nadam se da svi oni
nalaze kako im je učenje glazbe obogatilo živote. Itzhak Perlman je rekao o jednoj učiteljici
u Istočnom Harlemu, 'Roberta ih ne uči da moraju postati violinisti. Ja imam
petero djece i znam što djeca nauče iz upornosti i discipline koju dobiju učeći
instrument na taj način. Ona ih uči da postanu doktori i odvjetnici.'
Nikada ne zalijepi
djetetu naljepnicu neuspjeha
Metoda Suzuki se zasniva na osjećaju neprestanog napretka. Svaki
korak napravljen od učenika se pohvaljuje za ono što on jest, korak u pravom
smjeru.
Na kraju:
Suzuki učenicima jasno daje do znanja da neuspjeh nije moguć.
Učenike se nikada ne ocjenjuje završnom ocjenom, posebno im se nikada ne daje
naljepnica "neuspio". Umjesto da djetetu nalijepimo neuspjeh, mi s
njime strpljivo radimo. Ako učenik radi dalje, koliko god sporo, on će naučiti
svirati, uživati u glazbi i razviti osjećaj samopoštovanja.