Moć glazbe - Ono što je dobro za za dijete, dobro je i za svijet

                     Sven Sjögren, Predsjednik, Swedish Suzuki Association

Kako je došlo do toga da naš pogled na naš nejednak rad danas bude tako umjetan; oni koji imaju posla sa mrtvim stvarima, poput podataka, novca i sličnih stvari, često zarađuju znatno više nego oni koji rade sa ljudskim bićima; da zarada programera i brokera na burzi najčešće prelazi onu odgojitelja u vrtiću, učitelja u školi i medicinske sestre. To pokazuje stav i pogled koji je u sukobu sa zdravim razvojem društva. Da li se učitelji trebaju usredotočiti na obrazovanje ili ponašanje?

Unutar obrazovnog sektora novčana rezanja su teško pogodila škole, sa rezultatom da se nastava odvija u razredima koji su preveliki, a na sličan način je broj učitelja dodatnih predmeta smanjio resurse za učenje. Socijalnim radnicima i školskim psiholozima se daje sve veći broj slučajeva s kojima se trebaju nositi u manjem vremenskom okviru.

Sve veći broj učitelja doživljava svoju ulogu tako da se još više udaljava od svojih izvornih ideja podučavanja. Umjesto toga oni su sve više zabrinuti kako rastućem broju učenika usaditi odgovorno ponašanje i suradnju sa drugima. Drugim riječima oni moraju zasukati rukave kako bi sa zakašnjenjem lošim učenicima dali ono razumijevanje koje im je već odavno trebalo biti dano i koje je trebalo oblikovati temelj za daljnje učenje - težak i često nezahvalan zadatak. Tokom 90-tih ključne političke figure su ustale i rekle, "imati ćemo najbolje škole u cijeloj Europi" ili, "uskoro će Švedska imati najbolji školski sustav na svijetu". Od tada je Švedska nazadovala u usporedbi sa rezultatima koji su postignuti u školama u drugim zemljama. Gledajući na ljude iz povijesnog konteksta, propadanju i propasti kulture je često prethodilo loše postupanje sa djecom i starim ljudima.

 

Slab argument?

Shinichi Suzuki je utemeljio svoj Talent Education Institute 1945. Prije više od šezdeset godina, on je već bio uvjeren u dvije ideje koje će postati njegove glavne teze:

 

1) da dječja sposobnost nije urođena, već se može razviti ako se pruže dobri uvjeti i

2) ova pretpostavka može biti temelj za stvaranje boljeg svijeta.

Da li je to slab, loš argument? Da li je pogrešan, nesvjetovan idealizam vjerovati u to? Tko god kaže da je, mora pružiti alternativu, nešto drugo što će se pokazati jednako djelotvorno i dobro kao i Suzukijeve ideje, koje koriste glazbu kao sredstvo te razvoj čovjeka kao cilj. 1969. Suzuki je napisao knjigu "Ability Development from Age Zero - Razvoj sposobnosti od nulte godine". U njoj piše slijedeće:

Sudbina djeteta je u rukama njegovih roditelja

        ”Kada je dobro vrijeme započeti sa violinom?”

        ”Moje dijete je staro tri godine. Da li je to prerano za klavir?”

         Često me pitaju takva neprikladna pitanja. Često se kaže da je najbolje započeti sa podukom

         od te i te dobi, jer je prerani početak štetan. Ova mišljenja su kriva. Ona su samo teorije. Da li

         možete zamisliti slijedeće, "Najbolje je započeti učiti moje dijete govoriti kada će mu biti pet

         godina. Zbog toga do te dobi ne bi smio čuti nikoga govoriti." Glupost! Ako bi to osoba

         zaista učinila djetetu, bilo bi to puno prekasno za učenje govora. Smatram da nitko neće ikada

         naći ikoju lošu posljedicu što se dijete učilo govoriti u tako ranoj dobi da bi tečno govorilo

         sa navršenih pet godina.

         Problem nastaje kada se dijete zanemaruje u tim važnim godinama.

         O dana rođenja, tijelo postepeno raste i dijete se prilagođava svojoj okolini. Kada se gaje  biljke, jasno
         je da će razvoj sjemena prestati ako se misli da biljci ne treba dati ni vodu, ni sunčeve svjetlosti, ni
         gnojivo do određenog vremena, a zatim se preplavi sa svo troje. Ljudi isto tako postoje unutar prirode.
         U principu mi se ne razlikujemo od biljaka.

                                                                                        

Einstein: ”Novi način razmišljanja!”

Kao roditelji i učitelji imamo u Suzukijevoj pedagogiji jedan okvir unutar kojeg možemo razviti naše dobre namjere za djetetov rast i razvoj. Što prije shvatimo da su naša djeca korijen drveta koje predstavlja našu buduću zajednicu, to bolje. I što više pažnje damo korijenu, tim će drvo biti jače.

Štedjeti na našoj brizi za korijen je jednako pametno kao štedjeti na konstrukciji dna broda ili krilima zrakoplova. Što se pomišlja da će se dobiti kada se štedi na našim brižno izgrađenim glazbenim školama - ili povećavajući vrtićka i razredna odjeljenja do za nevjerovati - ili iz situacije gdje se ništa ne može učiniti s učenicima koji imaju posebne probleme - ili štednjom na nastavnim materijalima i sredstvima? Što si uopće zamišljamo time što ne brinemo o novo generaciji na najbolji mogući način? Ne brinući se o korijenu drveta? Umjesto uštede, mi riskiramo cijelo drvo.  Iskustvo pokazuje da na dulje staze najviše dobijamo ako uložimo najveći napor ljudskim bićima dati najbolji start u životu. I ovdje želim odati jednu veliku tajnu:

Ova mala djeca će jednoga dana biti odrasli ljudi – ljudi sa ili bez samosvijesti, sa li bez sposobnosti empatije ili logičke misli, sa ili bez mašte ili vizije koja je potrebna za rješavanje novih problema koji nas čekaju iza ugla, sa ili bez sposobnosti voditi ljudsko društvo na njegovom trnovitom putu. Suzukijev prijatelj i dobročinitelj Albert Einstein je jednom rekao, “Potreban je nov način razmišljanja za rješavanje problema koje je stari način razmišljanja stvorio”. Zbog toga trebamo vidjeti bitne veze u životu. A ako mislimo da naši vrtlari nisu sposobni brinuti se o našem drveću, onda ih moramo zamijeniti. Olaf Palme je jednom izrazio svoj pogled "Politika je volja" i to je najvjerojatnije istina, ali samo željeti nešto nije dovoljno. Treba se donijeti i odluka koja će voditi pozitivnim posljedicama. Stavljati manje drva u vatru, a u isto vrijeme govoreći o "Najboljoj europskoj vatri" je ona stvar koja je dovela do toga da ljudi političare više ne uzimaju za ozbiljno.

Društvo koje investira sredstva u djecu je društvo sa vjerom u svoju budućnost. Aktivno sudjelovanje u učenju i izvođenju glazbe je takvo sredstvo.

                  Ono što je dobro za dijete je dobro za svijet

                         Naše drvo mora donijeti plod – Moć glazbe!